Splitska Graditeljska škola gradi srcem

Predstavljamo vam partnersku Graditeljsko – geodetsku tehničku školu u Splitu koja aktivno sudjeluje u našem projektu VolOn – pojačaj volontiranje. O školi, njihovim dosadašnjim volonterskim iskustvima i VolON projektu razgovarali smo s profesoricama koordinatoricama projekta Marijom Kapović i Matijom Zekić Dragun te s donedavnom učenicom škole Brunom Maslov, aktivnom volonterkom. Razgovor je vodila Paula Mužinić, regionalna koordinatorica projekta.

Graditeljsko – geodetska tehnička škola obrazuje učenike za zanimanja građevinski tehničar, arhitektonski tehničar i geodetski tehničar. Zahvaljujući informatizaciji škole, specijaliziranim kabinetima te obveznoj stručnoj praksi, učenicima je olakšano usvajanje potrebnih znanja i vještina za rad u struci i uspješno uključivanje u tržište rada.

Marija Kapović, stručna suradnica psihologinja zadnjih 17 godina svakodnevno radi s učenicima kojima je potrebna pomoć, ali i s njihovim roditeljima te profesorima. Volontirati je počela još u svojim osnovnoškolskim danima te nastavila do danas. Kaže da joj je volontiranje omogućilo upoznavanje novih ljudi i naučilo je toleranciji, uvažavanju različitosti i empatiji te daje jedan dobar osjećaj koji ne može nadmašiti bilo koja knjiga ili film. Matija Zekić Dragun profesorica je vjeronauka s dugogodišnjim iskustvom u prosvjeti, a u Graditeljsko  – geodetskoj tehničkoj školi radi od 2004. godine. Motivaciju za uključivanje u VolOn projekt, pronašla je u evanđelju i želji da škola, osim što obrazuje, i odgaja dobre ljude.

Pored obrazovnog dijela, u školi se već niz godina provode i različite volonterske aktivnosti na koje se učenici rado odazivaju. Marija Kapović o tome nam govori: „Od kada radim u školi stalno sam provodila razne volonterske akcije s učenicima. Prvih godina kontaktirala sam udruge u lokalnoj zajednici i svake godine bismo  se uključili u nekoliko akcija kada bih procijenila da možemo sudjelovati i doprinijeti svojim radom. Nakon toga, razne su udruge prepoznale naš trud i pozivale nas same da im se pridružimo.“

Osobito ističe suradnju s udrugom Srce koja okuplja osobe s cerebralnom paralizom. Suradnja je započela 2007. godine te trajala dugi niz godina. Zajedno s kolegicom profesoricom biologije, organizirala je odlaske učenika jednom tjedno u prostore udruge gdje su zajedno s korisnicima sudjelovali u likovnim radionicama: „Zanimljivo mi je da su u udrugu Srce godinama, osim učenika koji ispunjavaju svoje obaveze, često odlazili i učenici koji su u školi postizali loš uspjeh, ali im je rad sa štićenicima udruge pomagao da budu motiviraniji za školske obveze. Bilo je neobično vidjeti mlade ljude koje je teško motivirati za minimalan rad u školi, a u slobodno vrijeme rado daju svoj maksimum u ovakvim aktivnostima. Mislim da je to definitivno dokaz da volontiranje razvija samopouzdanje i zadovoljstvo sobom kod mladih osoba i da im otkriva njihove potencijale kojih nekad nisu ni svjesni. Općenito mislim da volonteri imaju i puno bolje razvijenu empatiju jer im je ta osobina važna kako bi se odlučili pomagati drugima bez ikakve materijalne koristi za njih.“

Osim s udrugom Srce, redovito surađuju s Crvenim križem, udrugom Most te s dječjim domom Maestral. Sa Crvenim križem od 2010. godine redovito sudjeluju u provedbi godišnje akcije Solidarnost na djelu. Također, u suradnji s njima, učenici su u više navrata dobrovoljno darivali krv te je škola za to dobila i zahvalnicu. Udruga Most dodijelila je učenicima zahvalnicu za redovito sudjelovanje u njihovim akcijama, na primjer skupljanja sredstava za beskućnike ili za socijalno ugrožene obitelji te humanitarni buvljak „A di si ti“.

Psihologinja Kapović ističe da je jedan dio učenika uvijek spreman za dodatne aktivnosti te da često sami dolaze s prijedlozima, najčešće za skupljanje pomoći za socijalno ugrožene. „Kad sami nešto pokrenu, onda ih nije potrebno poticati da se uključe, nego oni sami animiraju vršnjake. Najuspješnije su akcije u kojima se skupljalo za teško bolesnu djecu za pomoć pri liječenju, bilo u Hrvatskoj ili u nekoj stranoj zemlji. Tada se učenici rado odreknu dijela svog džeparca kako bi se skupila veća svota. Isto tako kod prirodnih katastrofa, kao što smo imali poplavu u Slavoniji, tada se pomoć skupi jako brzo i u velikim količinama.“

To nam je posvjedočila i Bruna Maslov, prošlogodišnja maturantica ove škole koja je sve četiri godine svog srednjoškolskog obrazovanja aktivno volontirala. Bruna je volontirala u akcijama s udrugom Most, domom Maestral, a sudjelovala je i u akciji skupljanja pomoći za vrijeme poplava u Slavoniji. Najviše joj je u sjećanju ostala akcija prodaje na humanitarnom buvljaku „A di si ti“ za udrugu Most.

„To su bile stvari i predmeti koje sam držala u sobi, nekakve knjige koje možda nikad nisam ni pročitala, a postoja je netko koga je to zanimalo. Drago mi je da sam to mogla izložit, dat, ponudit, prodat i da sam time uveselila nekoga tko je možda tu knjigu tražija godinama, nije je moga nać ili jednostavno nije tu knjigu moga nabavit po prihvatljivoj cijeni. A također, s tim novcem se pomoglo beskućnicima. Jedne godine smo prodavali samo torbe. To je bila i zabava, takva je bila dobra atmosfera. Jednoj ženi sam prodala 6 borši, zato šta sam se zezala da je takva bila na Chanelovoj reviji. (smijeh) Bitna je i ta komunikacija s ljudima, kako se prezentira ta roba. Puno su sretniji kad se s njima priča, svira muzika, dobra je atmosfera. Ja, kao i moji kolege, imali smo odličnu sposobnost prodavanja kojom smo mogli pomoći našoj zajednici.“

Sve tri naše sugovornice vide VolOn projekt kao nešto što može dodatno ojačati volontiranje u njihovoj školi. Profesorice Kapović i Zekić Dragun vjeruju da će se projektu odazvati i kolege profesori i učenici.

„Mnoge kolege se rado odazivaju svakoj volonterskoj akciji i ja bih ih pozvala da se priključe projektu VolON i svojim primjerom pokažu učenicima kako se ulažući malo truda i odvajajući malo slobodnog vremena, može učiniti puno dobra. A učenicima bih poručila da se uključe u ovaj projekt jer će naučiti nešto novo, otkrit će talente za koje nisu ni znali da ih imaju, družit će se s novim i zanimljivim ljudima, dobro će se zabaviti i uz sve to će pomoći nekome kome pomoć treba“, kaže nam profesorica Zekić Dragun, a psihologinja Kapović dodaje: „Oni kolege koji do sada nisu imali priliku da se toliko uključe, sada imaju šansu da daju dio svog vremena za nešto od čega će na kraju puno koristi imati i oni sami. Učenike pozivam da prošire svoje interese, da kreativno provedu svoje slobodno vrijeme i upoznaju nove ljude kroz akcije koje ćemo provoditi.“

Cijeli razgovor zaključila je Bruna svojim dojmovima o volontiranju: „Učenike pozivam da se svakako uključe. Ako su možda skeptični, neka barem pokušaju. Imaju u školi izvrsne profesore i psihologicu koji to sve vode. Također, kroz sve to mi smo se kao razred i prijatelji povezali. I dalje se čujem s ljudima s kojima sam volontirala i mislim da će mi to biti prijatelji za cijeli život. Ja, kao mali čovjek i učenica, mogu doprinijeti svojim radom. Meni to stvarno pruža svakodnevnu sreću, veselje i moj mir. Ne radim ja to zato jer će se meni to vratit, nego jednostavno znam da bi jednog dana voljela kad se okrenem i pogledam svoj život, da znam da sam pomogla i da sam ostavila makar mali trag.“

Podijeli: